Tel. +385 1 4664 057   info@auto-mart.hr                                             

 

Cjenik

        Autodijagnostički

             uređaji               

Dodatno osiguranje od krađe vozila

Vaš oglas ovdje

s linkom na vašu stranicu.

Vidljiv na svih 72 stranice naše web adrese.

I to 15.000 do 30.000 puta mjesečno.

Toliko puta mjesečno namjernici posjećuju našu web stranicu.

Naravno, s ciljem pronalaženja usluga, dijelova, informacija...

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

 Novo! Prošireno izdanje Elektronike automobila

 

  Edukacija Autodijagnostike i elektroničkog menadžmenta vozila. Vidi više ovdje!

                  *  OSNOVI TEHNOLOGIJE MOTORNOG VOZILA *  

                                                1

                                                      Šasija i karoserija

   

      Sadržaj ovoga teksta, zacijelo će pojedincima biti poznat. Međutim, krećemo sa pretpostavkom, da većina vozača i nije baš dobro upoznata, na čemu i u čemu se vozi. Pored toga, ljudi vični učenju, dobro znaju, da nikada nije sve rečeno, bez obzira koliko puta bilo napisano.

     Prema samom naslovu ovoga teksta, trebalo bi posegnuti za osnovnim tehnologijama vozila u daleko devetnaesto stoljeće. Od toga vremena počinju pionirski dani automobilizma. Počevši od samog podvozja vozila, poznat je tkzv. Ackermanov mehanizam upravljanja (Ackerman's layout - donja slika)). Ovim sistemom, po prvi puta, prednji kotači zaprežnih kola, počeli su se okretati oko svoje okomite osi u smjeru kretanja. Sve do tada, prednji kotači kola, okretali su se zajedno sa poprečnom spojnom osovinom oko središnjeg svornjaka. Oko ove inovacije, vodila se velika polemika u to doba. Naime, postojale su indicije, da je taj sistem smislio jedan kočijaš a čiju je ideju Ackerman realizirao.

                                               

      Da bi krenuli od samoga početka, trebali bi se osvrnuti na vrlo jednostavne konstrukcije i  parne strojeve pa tek onda na razvitak OTTO i DIESEL motora. No, to bi zacijelo bio malo predugačak uvod u ovu temu. Stoga, krećemo sa malo naprednijim početkom.

     Od prvih vozila pa sve do pedesetih godina, osnova vozila bila je šasija (gornja slika). Šasija je bila izrađivana od kvadratnih cijevi, međusobno zavarenih. Na šasiju su se potom vijcima spajali: donji postroj, motor, transmisija i karoserija vozila. Na priloženim skicama, vidljiv je klasičan uzdužni smještaj motora i transmisije kod vozila sa pogonom na zadnje kotače. Ovakva postava i pogon, zadržali su se također do pedesetih godina, kada je automobilska industrija masovno prelazila na proizvodnju vozila sa samonosećom karoserijom i pogonom na prednje kotače. Komplicirano sastavljanje šasije i karoserije, jedna je od loših strana vozila sa šasijom. Druga loša strana šasije je neotpornost na torziono savijanje (sukanje). No i pored toga, šasija se zadržala i do današnjih dana, kao osnova teretnih i sportskih (Cabriolet) vozila. 

                             

                                                       

      Na slijedećim skicama, prikazane su samonoseće karoserije sa uzdužno smještenim motorom i zadnjim pogonom, te poprečno smještenim motorom i transmisijom u kojem slučaju je vozilo pogonjeno prednjim kotačima. Pored određenih prednosti prednjeg pogona vozila, glavni razlog za poprečni smještaj motora i transmisije jest ušteda u materijalu i vremenu pri proizvodnji vozila. Poprečnim smještajem motora i pogona u samo prednji (u rijetkim slučajevima zadnji) dio vozila, eliminirala se je veza između motora i pogonskih kotača (kardanska osovina). Pored toga, ovakav sklop, jednostavno je u kompletu ugraditi u vozilo

         

      Na narednim skicama, prikazana je moderna samonoseća karoserija. Znajući, da je u prethodnom slučaju, šasija nosila karoseriju vozila, ova izvedba karoserije bez šasije, nazvana je samonoseća. Ovakva karoserija, robotski se spaja od niza limenih elemenata, koji tako spojeni tvore tkzv. Box Sekcije. Naziv Box Sekcija, dobiven je poradi sličnosti zavarenih elemenata kutijama. Znači, bez obzira na debljinu lima, ovakvi kutijasti ili cjevasti oblici po rubovima karoserije, tvore vrlo kompaktnu cjelinu (karoseriju). Kako je vidljivo, i cijela karoserija ima oblik kutije sa box sekcijama po rubovima, te je kao takva vrlo otporna na torziono savijanje, što je bila mana šasije. Kod samonoseće karoserije, vodilo se računa o maksimalnoj zaštiti putnika u vozilu, prilikom eventualnog sudara ili slijetanja sa ceste. Tako na istoj skici, možemo vidjeti pojačani materijal, upotrijebljen u izradi same kabine vozila. Pri izradi ovakve karoserije, debljina materijala se mijenja od prednje i zadnje strane vozila prema sredini. To znači, da se u slučaju sudara, savijaju i drobe prednji tanji materijali, što će amortizirati udarac i sačuvati kabinu vozila sa putnicima. Upotrebom tanjih i debljih materijala pri izradi karoserije, postignuta je maksimalna sigurnost putnika u vozilu. Tako na primjer u situacijama sudara manjom ili srednjom brzinom, primjećujemo, da je motor vozila skupa sa transmisijom, završio ispod vozila, dok se kabina sa putnicima uzdigla. I kod udarca u zadnji kraj vozila, uvijek možemo vidjeti oštećeni dio vozila utisnut prema kolniku a ne prema gore. Znači, upotrebom tanjih materijala na mjestima predviđenim za deformiranje, možemo pri konstrukciji karoserije točno predvidjeti nastala oštećenje prilikom sudara. Čak što više, kod današnjih vozila, na takvim mjestima, dijelovi karoserije izrađeni su u obliku harmonike, pa pored toga što se prvi savijaju, dodatno apsorbiraju udarac. Tako, gledajući ove skice, lako možemo dobiti sliku razvijanja situacije prilikom sudara, recimo sa prednje strane. Pri udarcu u drugo vozilo, najprije se lome plastični branici na vozilu, koji su danas dosta udaljeni od same karoserije a nerijetko je međuprostor ispunjen pjenom (stiroporom). Nakon ovoga, sila udarca, prenosi se na metalni nosač branika, koji je pričvršćen na karoseriju vozila preko blokova za apsorpciju udarca. Ti blokovi, izrađeni su od gume a nerijetko od metalne harmonikaste cijevi. Tek nakon ovakve apsorpcije udarca, silu impakta, preuzeti će prednji dio karoserije. Sada dolaze do izražaja tanji pa deblji materijali karoserije, koji će  redoslijedom dodatno apsorbirati udarac. Ovakvim načinom ublažavanja udarca, zacijelo će se maksimalno sačuvati prostor za putnike. Možda e ovaj dio teksta objasniti komentare laika koji slijede nakon manjeg sudara, kao: i to ti je nekakav auto, sav se raspao od udarca sa svega dvadesetak kilometara na sat. Očigledno da se prilikom izrade konstrukcije vozila moglo birati samo između sigurnosti i materijalne štete uzrokovane sudarom  

                                                        

                                     

                                                                                      ***  

 

                                       * Mali zimski savjeti! *

 

      U ovom dijelu teksta, neću se osvrtati na uobičajene upute o pripremi vozila za zimske uvjete vožnje, koji su već opće poznati, već upozoriti na moguće i učestale probleme za velikih hladnoća.

       Jedan od vrlo čestih problema jest blokiranje kočnica prilikom pokušaja kretanja nakon vrlo hladne noći. Ovaj problem, pojavljuje se ukoliko smo prilikom parkiranja vozila povukli ručicu ručne kočnice. Ručna kočnica je mehanički sistem, povezan sa prednjim ili zadnjim kotačima vozila. Obzirom da je cijeli sistem smješten ispod vozila, konstantno je izložen vodi, blatu… Uslijed velike hladnoće, voda i blato, smrznu se na poteznim sajlama i ostalim gibajućim elementima sistema ručne kočnice. Ukoliko smo prilikom parkiranja vozila povukli ručnu kočnicu, mehanizam će se smrznuti u toj poziciji. Naravno, da prilikom pokušaja otpuštanja ručne kočnice, cijela mehanika ostaje u poziciji zakočenosti. Naime, opruge koje su predviđene za vračanje mehanizma u otpušteni položaj nemaju dovoljnu silu da oslobode mehanizam. Upravo zato, za velikih hladnoća, ne prakticirajte povlačiti ručnu kočnicu ako imate namjeru ostaviti parkirano vozilo duže od sat dva. U ovakvim uvjetima, dobro je nakon određene kilometraže, kada se već mehanizam zagrije od uporabe nožne kočnice, povući ručnu kočnicu više puta, kako bi se mehanizam razradio. Umjesto korištenja ručne kočnice za ovakvog vremena, dovoljno je nakon gašenja motora ubaciti ručicu mjenjača u prvu brzinu i ostaviti ga u toj poziciji. Naravno, prije slijedećeg pokretanja motora, ne zaboraviti postaviti ručicu u neutralan položaj (ler) 

                                                                             

                               

       Slijedeći učestali problem za velikih hladnoća jest smrzavanje bravica na vratima vozila. Ovaj problem, uglavnom rezultira pucanjem ključa za otključavanje vrata. Naime, vozači obično nervozni u ovakvim situacijama, pokušavaju silom otključati vrata vozila i evo vraga, puca ključ. Naravno da za ovaj problem postoje rješenja i to na skoro svim benzinskim crpkama u vidu sprejeva ili kapaljki sa tekućinom za odmrzavanje. Međutim, praksa je pokazala, kako ta sredstva obično završavaju negdje u vozilu pa su tako i nedostupna kada ih trebamo. Rijetki su vozači, koji razmišljaju kako im ta sredstva mogu zatrebati pa ih nose po džepovima ili torbicama. Uglavnom, brava smrznuta a sprej u vozilu. Upravo zato, evo savjeta iz vremena, kada ovakvih sredstava nije bilo u prodaji.

     Kada zamijetite da se brava smrzla, ne pokušavajte silom okretati ključ. Izvadite ključ iz brave i zagrijte ga upaljačem ili šibicama. Ovako zagrijani ključ umetnite u bravu i vrlo ga nježno silite na lijevu i desnu stranu brave. Ovaj postupak ponavljajte, sve dok se brava ne odmrzne. Odnosno za svakog pokušaja, brava će se sve više okretati u lijevu i desnu stranu, do potpunog odmrzavanja.

      Za velikih hladnoća, svi materijali postaju krhki i skloni su pucanju već pri primjeni i manje sile. Specijalno danas, kada se u vozila masovno ugrađuje dosta vitalnih dijelova od plastike. Stoga, nije preporučljivo prilikom ulaska u vozilo koristiti mehanizme za spuštanje stakala, pomicanje retrovizora, otvaranje pomičnog krova, kofera, poklopca rezervoara i sl. Ovakve radnje ostavite za kasnije, kada se vozilo i njegova unutrašnjost zagriju.

     I na kraju, nije na odmet, premazati gumene brtve između vrata i karoserije vozila glicerinom. Ovakav će postupak onemogućiti smrzavanje odnosno lijepljenje guma za karoseriju vozila.

     Ovih nekoliko savjeta, zasigurno će vam osigurati dobro raspoloženje za vožnje u zimskim uvjetima.

                                                                                     ***  

                   *  OSNOVI TEHNOLOGIJE MOTORNOG VOZILA *

                                                                                   2

                                                           Motor vozila i njegovi agregati

 

    Opisavši u prošlom broju, šasiju, karoseriju i podvozje vozila u grubim okvirima, u ovom broju opisati ćemo također u grubo, pogonski motor vozila i njegove agregate. Dakako, da ćemo nakon ovako grubih opisa glavnih dijelova vozila, iste detaljno obraditi u narednim tekstovima.

     Pogonske motore vozila, možemo podijeliti u dvije kategorije Otto (benzinske) i Diesel (dizel) motore. I jedan i drugi tip motora imaju istu funkciju, pokretanje vozila. Razlika je u vrsti goriva koju koriste i sistemu njihovog sagorijevanja. Sastavni dijelovi oba motora, skoro su identični. Zato, dok ne prijeđemo na princip rada i razliku u principu rada benzinskih i dizel motora, ovaj tekst, odnositi će se na oba.

     Na šasiju ili u samonoseću karoseriju, ugrađen je jedan od navedenih motora, koji povezan mjenjačem, kardanskom osovinom i poluosovinama ili samo poluosovinama (prednji pogon) pokreče vozilo. Motor nikada nije direktno pričvršćen na karoseriju, već preko gumenih nosača, koji ublažavaju vibracije motora. Na priloženoj skici, vidimo dva nosača motora na poprečnom mostu vozila za uzdužnu postavku motora (tipično za pogon na zadnje kotače).

                                               

     Motori se sastoje od tri veća sklopa: glava motora na vrhu, blok motora u sredini i tkzv. karter, odnosno donji poklopac motora i ujedno kontejner za ulje motora. Prva dva sklopa, vrlo su kompleksni elementi motora. 

                                             

                                                

     Za glavu motora, moglo bi se reći, da je najkompleksniji dio motora. U nju ulazi smjesa goriva i zraka te u njoj i sagorijeva. Iz nje također izlaze i sagorjeli plinovi. Da bi sve to bilo moguće, na glavi motora, smješten je rasplinjač ili injektori, kao i kolektor ispušnih plinova. Smještaj usisnih i ispušnih ventila u glavi motora, omogućuje ulaz smjese i izlaz ispušnih plinova. Regulaciju pravovremenog otvaranja i zatvaranja ventila vrši bregasta osovina, koja je također smještena u glavi motora. Kod dizel motora, tu su još uvrnuti i grijači smjese. Već ovim kraćim opisom glave motora, vidljivo je, da je brdo elemenata natrpano na samo jedan segment motora. Dakako, da uz opisane dijelove glave motora tu ima još popratnih elemenata kao što su: puškice ili vodilice ventila, opruge ventila sa šeširićima i kajlicama, samopodešavajući hidraulični podizači ventila ili tkzv. klackalice sa vijcima za podešavanje zazora između podizača ventila i ventila, semerinzi ventila i bregaste osovine te niz ostalih brtvi, indikatora i senzora. Stoga nije ni čudo, da se sve modifikacije motora rade isključivo na glavi motora.

     Blok motora, sastoji se od radilice sa kliznim ležajevima na koju su vijcima pričvršćene klipnjače sa klipovima i karikama. Na prednjem dijelu radilice, nalazi se remenica ili lančanik, kojim se povezuje sa bregastom osovinom. Na samom prednjem kraju radilice, pričvršćena je remenica, koja pomoću klinastog ili kanalnog remena pokreče agregate motora: alternator (opskrbljuje vozilo potrebnom el. energijom), vodenu pumpu sa ili bez ventilatora (cirkulira vodu ili rashladnu tekućinu unutar motora i hladnjaka za vodu), hidrauličnu pumpu servo volana ( tlači ulje servo sistema koji asistira pri okretanju volana) i kompresor klima uređaja ( omogućuje vožnju u zimskom kaputu za vrijeme pasjih vrućina). Na zadnjem dijelu radilice, vijcima je pričvršćen zamašnjak motora sa kvačilom. Prednja i zadnja strana radilice, zabrtvljena je gumenim brtvama (semerinzima) kako bi se spriječilo istjecanje ulja iz motora. Na sami blok motora, uglavnom su pričvršćeni i svi navedeni agregati.

       

     Karterom zatvaramo motor sa donje strane i to mu je uglavnom svrha. U njega se slijeva sve ulje nakon protoka kroz elemente motora koje podmazuje. U njemu mjerimo količinu ulja u motoru, mjeračem (štangicom) za ulje. Na samom dnu kartera, smješten je usisni element uljne pumpe, koja povezana sa jednim od okretljivih dijelova motora, usisava ulje iz kartera i pod pritiskom ga razvodi unutar motora, za to predviđenim kanalima  

            

     Ovakvi motori sa unutrašnjim sagorijevanjem, izrađuju se već sa jednim cilindrom i klipom (pod cilindar, podrazumijeva se čelična košuljica uprešana u blok motora a u kojoj kliže klip motora). No u automobilskoj indrustriji, najčešće srećemo motore sa 4 i 6 cilindara postavljenih linijski ili u V formaciji. Kod većih i luksuznijih vozila, naići ćemo na motore sa osam, deset i dvanaest cilindara u V formaciji. V formacija motora, pruža daleko bolji balans motora ali je znatno skuplja izrada. Naime, kako vidimo na skici, takav motor ima dvije glave a i povezivanje bregastih osovina sa radilicom, daleko je kompliciranije, nego kod linijskih motora. Upravo iz tog razloga, danas možemo često susresti vozila sa šestocilindrićnim linijskim motorima.

                                      

     Ovako koncipirani motori, rade na slijedeći način: Količinu goriva u odnosu na količinu zraka, regulira rasplinjač (stariji tipovi vozila) ili injektori kojima upravlja ECU Engine Control Unit (kontrolna jedinica) ili popularno kompjutor. Takva smjesa u pravilnom omjeru, ulazi kroz usisni kanal, kojega otvara usisni ventil, u glavu motora, odnosno cilindar. Klip u svojoj silaznoj putanji, usisava smjesu a u povratnoj je sabija. Sabijenu smjesu, u pravom momentu zapaljuje svjećica i dolazi do ekspanzije. Upravo ta ekspanzija je produkt velike snage i potiskuje klip motora natrag prema dolje. U svojoj povratnoj putanji prema gore, otvara se ispušni ventil, koji omogućuje istiskivanje sagorjelih plinova iz cilindra. Ovaj ciklus paljenja smjese, odvija se u svakom drugom okretaju radilice, odnosno svakih 720 stupnjeva u svakom pojedinom cilindru. Ovaj učinak, koristi se za pokretanje vozila.

                                                                                             ***  

Natrag                                                                        Dalje